Komplementarna medicina

Akupunktura je metoda liječenja što je koristi tradicionalna kineska medicina uporabom igala koje se zabadaju u određene točke na koži. Pozornim promatranjem kineski su liječnici prije mnogo godina otkrili da na tijelu postoje točke koje različito reagiraju na podražaj, izazivajući određene reakcije u tijelu. Točke su s vremenom organizirane u sustav i povezane prema svojstvima i djelovanju.

Ustanovljeno je da upravo tim sustavom kanala ili meridijana određenim ritmom cirkulira Qi. Svi organi, osjetila i tkiva povezani su mrežom kanala kojima teku Qi i Xue opskrbljujući ih energijom i hranom. Svaki meridijan ima početak u nekom organu, koji se često naziva unutarnjim dijelom meridijana. Neki od meridijana svojim tijekom zadiru u relativno površinske slojeve, dok drugi ostaju u dubljim slojevima. U ljudskom tijelu postoji 14 glavnih meridijana i 361 klasična akupunkturna točka. Svaki meridijan odgovara određenom funkcionalnom području. Akupunkturne točke nam omogućavaju da ubadanjem metalnim iglama reguliramo energetski tijek u određenom funkcionalnom području.

Najnovija istraživanja pokazuju da se stimulacijom akupunkturnih točaka izazivaju reakcije u točno određenim dijelovima mozga. Postoje različite akupunkturne tehnike koje se mogu kombinirati i sa zagrijavanjem (moksibustijom) točaka, odnosno elektrostimulacijom. Sam ubod igle nije bolan, ali pacijenti često opisuju određene osjete, kao npr. osjećaj topline, težine i pritiska za vrijeme tretmana. Uobičajeni broj tretmana je 10-15, u razmacima od nekoliko dana. Posebno dobri rezultati postižu se kombinacijom akupunkture i kineske fitoterapije.

Fitoterapija je metoda liječenja koja koristi biološki i farmakološki ljekovite aktivne tvari iz biljaka. One utječu na ljudski organizam u smislu očuvanja i održavanja zdravlja, prevencije i liječenja bolesti. Fitoterapija u širem smislu ne obuhvaća samo biljke, već i gljive i alge. Takva klasifikacija ima dugu povijesnu tradiciju. Status fitoterapije mijenjao se tijekom različitih razdoblja, od veličanja ljekovitog djelovanja biljaka u drevnim kulturama Indije i Kine do izjednačavanja s vračanjem u doba inkvizicije. Danas smo sve više svjedoci suživota suvremene medicine i fitoterapije, u želji da živimo u skladu s prirodom.

U slučaju bolesti, biološki i farmakološki aktivne tvari iz biljaka djeluju na patofiziološki uzrok bolesti i sudjeluju u procesu liječenja. Za prevenciju unaprijed uzimamo farmakološki aktivne tvari iz biljaka kako bismo spriječili nastanak bolesti. Očuvanje zdravlja obično podrazumijeva cijeli niz mjera i vrlo je kompleksan pojam koji uključuje tjelovježbu, pravilnu prehranu, dovoljno sna te uzimanje vitaminsko-mineralnih suplemenata i biljnih pripravaka.

Fitoterapija, nažalost, nije dovoljno regulirana, i upravo iz tih razloga nailazimo na šaroliko društvo koje se bavi tim područjem, od samouvjerenih travara koji liječe i znaju sve, preko dobroćudnih bakica koje su od najranijeg djetinjstva rasle uz biljke i učile od predaka, do predanih znanstvenika koji ne prestaju postavljati relevantna pitanja. Ipak, u fitoterapiji je od iznimne važnosti razumjeti fine mehanizme djelovanja specifičnih pripravaka, te poznavati indikacije i kontraindikacije kao i doze koje je potrebno prepisati da bismo postigli željeno djelovanje.

I na kraju, završit ćemo riječima našeg cijenjenog fitoterapeuta Stribora Markovića: „Od biljaka sam naučio biti strpljiv. Sve na kraju dođe točno na svoje, čak i ako stablo treba narasti iz kamena.”