Ovaj blog pišem za sve one pacijente koji se godinama muče s fibromialgijom, u nadi da ću im barem malo pomoći. Postoje situacije u medicini u kojima su i liječnik i pacijent frustrirani, svatko na svoj način – liječnik zato što vjerojatno ne može pomoći, a pacijent stoga što godinama trpi cijeli spektar simptoma.
Fibromialgiju karakterizira niz simptoma: kronični bolovi u mišićima, ukočenost, različite senzacije na površini kože, migrene, poremećaj spavanja, povećana tjelesna težina, anksioznost, depresivna raspoloženja, nadutost, iritabilni kolon. Svakodnevna borba s tek dva navedena simptoma, primjerice, značajno bi nam ugrozila kvalitetu života.
Uzrok ove bolesti istražuje se godinama, no još uvijek nema konkretnih rezultata. Zasad je tek dokazano da postoji povezanost fibromialgije s visokom razinom oksidativnog stresa i mitohondrijalnom disfunkcijom. U mišićnom tkivu pacijenata dokazana je abnormalna fragmentacija DNA, kao i smanjeni broj te veličina mitohondrija. Podsjećam, kao što sam već pisala, mitohondriji su mala tjelešca unutar svake stanice koja sudjeluju u procesu oksidacije glukoze i stvaraju energiju za život naših stanica. Ukoliko mitohondriji ne proizvode dovoljno energije za gibanje mišića, oni se uslijed statičnosti skraćuju i prouzrokuju bol. Uvijek se ovom prigodom sjetim i svojih pacijenta na intenzivnoj koje smo morali razgibavati nakon dugotrajnog mirovanja, i koji su doslovno plakali pri svakom pokretu. Studije su pokazale da pacijenti koji boluju od fibromialgije imaju oksidativno oštećenje DNA te povišenu razinu bioloških biljega za oksidativni stres –proteina iz skupine karbonila. Pored toga, ispitivanja su pokazala visoke vrijednosti bakra i ceruloplazmina, koji je biološki biljeg za akutnu i kroničnu upalu. Posljedično, došlo je do znatne smanjenosti alkalnosti (TAC) i razine cinka. Cink je glavni koenzim u proizvodnji glutationa , tako da se na taj način smanjuje proizvodnja endogenog glutationa. U grupama ispitanika s dijagnosticiranom fibromialgijom zabilježene su i smanjene količine superoksid dismutaze (SOD, glutation peroksidaze i katalaze. Niske razine SODa uvijek su povezane s niskim razinama glutationa. U kontekstu svega ovoga potpuno je jasno zašto ovi pacijenti imaju i simptome koje su mnogi povezali sa disfunkcijom hipotalamusa, budući da je mozak posebno osjetljiv na oksidativni stres. Moždane stanice proizvode relativno malo katalaze, tako da oksidativni stres na nivou moždane stanice uglavnom neutralizira glutation peroksidaza. Ovaj se proces velikim dijelom odvija u fazi dubokog sna. Nadam se da sada shvaćate zašto ovi pacijenti pate od nesanice i poremećaja spavanja. Nažalost se na taj način zatvara čarobni krug iz kojeg većina njih ne nalazi izlaz. Svi istraživački radovi do sada pokazuju da pacijenti koji boluju od fibromialgije imaju i disbalans oksidativnog i antioksidativnog djelovanja.
Glutation u svim spomenutim procesima zauzima središnje mjesto, kao najvažniji antioksidans u našem tijelu koji regulira i sve druge antioksidanse, ili sudjeluje u procesu aktivacije kao kod vitamina C, E ili alfa lipoične kiseline. Popravlja DNA, popravlja štetu nastalu uslijed djelovanja slobodnih radikala, sudjeluje u neutralizaciji teških metala i toksina, optimizira rad mitohondrija. Ukoliko razina glutationa previše padne, stanica to doživljava kao signal koji aktivira njezinu smrt.
Danas sve češće nailazimo na prisutnost kroničnih upala u organizmu koje oslobađaju veliku količinu slobodnih radikala. Za organizam to predstavlja značajno opterećenje jer mora proizvoditi veliku količinu antioksidansa i glutationa. Upale u tijelu uzrokuju porast citokina, C-reaktivnog proteina i kortizola kako bi se smirile upalne reakcije.
Nedvojbeno je da postoje okidači koji pogoduju manifestaciji ove bolesti kao što su kronični stres, strahovi, depresija, manjak sna, kronične infektivne bolesti te kriva prehrana.
Prehrana i u ovom slučaju ima presudnu ulogu, jer ukoliko ne konzumiramo dovoljno folata i vitamina B, blokiramo proces proizvodnje cisteina iz metionina, a cistein je jedna od najznačajnijih aminokiselina od kojih nastaje endogeni glutation.
Svojim bih pacijentima predložila zdravu prehranu s puno svježeg povrća, umjerenu tjelesnu aktivnost, te dodatke prehrani poput glutationa koji se resorbira preko bukalne sluznice, rodiole i šafrana u obliku tableta, vitamina C, selena, cinka i magnezija. I podsjetila da valja imati nešto strpljenja, jer ove suplemente treba uzimati barem nekoliko mjeseci kako bi se svi spomenuti procesi u tijelu stabilizirali.
Nadam se da ću na ovaj način onima koji svaki dan pate od navedenih simptoma barem malo pomoći i svakodnevnicu im učiniti podnošljivom.