Istina o slobodnim radikalima, oksidativnom stresu i antioksidansima

O čemu zapravo govorite kada komentirate brojne kampanje sa savjetima o ljepoti i njezi kože? Znate li što je oksidativni stres, što su slobodni radikali ili svemoćni antioksidansi?

Nedavno sam se našla u jednom ženskom društvu i, naravno, poveo se razgovor o zdravlju i ljepoti. Pokušala sam pratiti temu ne kao liječnica, već kao obična žena koja je svaki dan izložena reklamama, medijima i influencerima. Iznenadila sam se koliko su žene spremne slijepo vjerovati golemoj količini informacija kojima su svakodnevno izložene. S obzirom na to da je ljeto bilo na vrhuncu, povela se rasprava oko krema za lice koje koristimo. Mediji u svojim kampanjama uglavnom rabe nekoliko fraza – izbjegnite slobodne radikale, smanjite oksidativni stres, koristite kreme koje imaju antioksidativno djelovanje… I toga dana u razgovoru su se isticali ovi pojmovi, pa sam oprezno upitala sugovornice znaju li zapravo što oni znače. Nastao je muk! U tom sam trenutku odlučila da mi to bude iduća tema za blog.

Kako organizam stvara energiju?

Željela bih da shvatite o čemu se zapravo radi, i da je razumijevanje ove problematike sve bitnije u svakodnevnom životu. Naglašavam da se ovdje ne radi samo o kozmetici i kremama! Duboko sam uvjerena da nije dovoljno koristiti najsuvremenije kreme i skupe tretmane, i da postoji cijeli niz drugih čimbenika na koje svakako moramo obratiti pažnju. Pokušat ću vam na jednostavan način objasniti jedan od najvažnijih procesa u našem tijelu, odnosno kako stvaramo energiju neophodnu za život. U tom procesu nastaju i određeni spojevi o kojima zapravo želim pisati.

Primarni izvor energije za sva bića je glukoza. Kako ju nismo sposobni sintetizirati, ovisni smo o hrani koju unosimo. Prema današnjim statistikama, konzumiramo oko 43 kg šećera godišnje, što je znatno iznad naših potreba. Sva suvišna glukoza u organizmu se pohranjuje u obliku glikogena. Procesom glukoneogeneze moguće je iz masnoća i proteina u tijelu stvoriti glukozu. Jedine stanice u tijelu koje trebaju isključivo glukozu su eritrociti. U svakoj našoj stanici postoje prave male tvornice za proizvodnju energije, stanična tjelešca pod nazivom mitohondriji. U njima se odvija proces oksigenacije glukoze kojim nastaje energija. Mitohondriji mogu sagorjeti samo određenu količinu glukoze.

 

Proces oslobađanja slobodnih radikala

Ako organizam „zatrpamo“ pogrešnim namirnicama, dolazi do prevelikog opterećenja glukozom i u procesu oksigenacije se oslobađa velika količina tzv. slobodnih radikala. To su vrlo nestabilne molekule koje imaju slobodne elektrone i ulaze u brojne kemijske reakcije s drugim dijelovima stanice koje sadrže proteine, lipide i ugljikohidrate. Slobodni radikali tako uništavaju samu stanicu i u konačnici dovode do njezina odumiranja. Dakle, iako ne možemo spriječiti njihovo nastajanje u procesu oksigenacije, presudna je njihova količina. Oslobađanje slobodnih radikala događa se i tijekom vrlo intenzivne tjelovježbe, u bolesti, ali i pri snažnom imunološkom odgovoru. Ta je kombinacija složenosti i jednostavnosti uistinu fascinantna. Cijeli niz kompleksnih reakcija koje imaju samo jednu funkciju – sagorjeti glukozu kako bi nastala energija.

Na stvaranje slobodnih radikala utječu endogeni (unutrašnji) čimbenici poput stresa, kroničnih upala, ozljeda, velikih napora ili imunosne obrane, uz egzogene (vanjske) faktore koje čine prehrana, UV zračenje, pušenje, lijekovi i klimatske karakteristike. No tijelo srećom raspolaže i mehanizmima za borbu protiv slobodnih radikala. Tu na scenu stupaju antioksidansi koji štite stanicu od oksidativnog stresa. Stoga možemo ustvrditi da je antioksidans spoj koji blokira proces oksidacije drugih spojeva te, posljedično, i reakcije slobodnih radikala.

 

Egzogeni i endogeni antioksidansi

Neki od egzogeniha antioksidanasa su vitamini A, C i E, te selen i beta karoten. Od endogenih to su, primjerice, glutation, posebno popularan u okviru spa infuzijskih drip tretmana, kao i koenzim Q10 i skvalen. Kad se spominju antioksidansi, većina od nas prvo pomišlja na vitamin C. Jeste li ste znali da su sjemenke grožđa 15 puta jači antioksidans? Danas postoji sustav ORAC (Oxygen Radical Absorbance Capacity) kojim se može precizno odrediti antioksidativni kapacitet svake tvari.

Vjerojatno ćete u ovom trenutku odlučiti da će se od sutra vaše tijelo kupati u antioksidansima, i da ćete time riješiti mnoge probleme. Nažalost, moram vas razočarati: i ovdje postoje regulatorni mehanizmi u krvi – ako je antioksidanasa previše, jednostavno se izlučuju. Stoga bih vam preporučila  da se o planu dodataka u prehrani za svakodnevno uzimanje posavjetujete s liječnikom ili nutricionistom. Koenzimi poput cinka, bakra, mangana, magnezija i polifenola su spojevi koj pospješuju kemijske procese.

 

Vanjske faktore svesti na minimum

Oksidativni stres nastaje kada antioksidansi, koji imaju određeni kapacitet, ne mogu neutralizirati slobodne radikale. Što se u tom slučaju događa s našom kožom, koja je i samim tijekom starenja izloženija  slobodnim radikalima jer endogeni mehanizmi za blokadu slabe? Slobodni radikali smanjuju debljinu epidermisa i elastičnost kože, narušavaju stanične strukture te oštećuju lipide, proteine, pa čak i DNA stanice, što može dovesti do malignih oboljenja kože.

Upravo je iz tih razloga neophodno svesti na minimum vanjske faktore poput pušenja, neadekvatne prehrane, zagađenja, UV zračenja i vremenskih ekstrema, jer ne smijemo zaboraviti da oni imaju kumulativni učinak. Stoga se nadam da će vam ovaj kratki uvid u složene procese koji se odvijaju u tijelu pomoći da lakše filtrirate savjete kojima vas obasipaju sa svih strana, i da će svatko od vas naći svoju formulu za smanjenje oksidativnog stresa. Pokušajte, za početak, bar s malim pomacima – jer ne želim vam stvarati drugu vrstu stresa!

Možda će vas i ovo zanimati